Sektor za prirodne nauke doprinosi misiji UNESCO-a koristeći nauku u cilju izgradnje mira, iskorjenjivanja siromaštva i promocije održivog razvoja.
UNESCO putem sektora prirodnih nauka:
- promoviše nauku;
- djeluje kao platforma za razmjenu ideja i postavljanje standarda;
- promoviše dijalog između naučnika i kreatora politike, i
- djeluje kao katalizator za inovativne inicijative u oblasti nauke širom svijeta, posebno u Africi.
Izdvojene teme u okviru ove oblasti su: održivi razvoj, osnovne i tehničke nauke, ekologija, odnos između razvoja i očuvanja životne sredine i oblast voda i njihovih pridruženih ekosistema. Jedan od značajnijih programa koji se provodi u ovoj oblasti je Međunarodni hidrološki program (IHP) čiji je osnovni cilj da se ugroženost vodnih resursa svede na najmanju moguću mjeru, uzimajući pri tom u obzir društvene izazove i interakcije, uz kreiranje odgovarajućih pristupa održivom upravljanju vodama.
U okviru srednjoročne strategije UNESCO-a za period 2008-2013 (Dokument 34 C/4) kao sveobuhvatni ciljevi za oblast prirodnih nauka navedeni su:
- Usavršavanje naučnog znanja za korist životne sredine i upravljanja prirodnim resursima;
- Unaprijeđenje politike i izgradnje kapaciteta u oblasti nauke, tehnologije i inovacija;
- Doprinos pripremljenosti za prirodne katastrofe i ublažavanje njihovih posljedica.
Sprovođenje aktivnosti sektora prirodnih nauka u okviru konteksta UNESCO-vog strateškog planiranja kao i rukovođenje koje se zasniva na rezultatima grupisani su u četiri glavne linije akcija:
- povećanje primjene nauke putem integrisane politike nauke, tehnologije i inovacija;
- jačanje naučnog obrazovanja i izgradnje kapaciteta u naukama;
- promovisanje održivog upravljanja i očuvanja slatkovodnih, zemaljskih resursa i biodiverziteta, kao i otpornosti na katastrofe;
- poboljšanje upravljanja i jačanje međudržavne saradnje za upravljanje i zaštitu okeana i priobalne zone.
Sektor prirodnih nauka vodi UNESCO-ov interdisciplinarni rad u sljedećim oblastima: aktivnost UNESCO-a na rješavanju problema u vezi sa klimatskim promjena; naučnog obrazovanja; i doprinosa implementaciji Mauricijus strategije za održivi razvoj malih ostrvskih zemalja u razvoju.
Glavni programi u prirodnim naukama su:
- Nauke o vodama
- Ekološke nauke
- Nauke o okeanu
- Osnovne (fundamentalne) nauke
- Politika nauke i tehnologije
- Održivi život u malim ostrvskim zemljama u razvoju
- Sistemi lokalnih i domorodačkih znanja
- Klimatske promjene
- Obnovljiva energija
- Inženjering
- Smanjene broja prirodnih katastrofa.
Od svog osnivanja 1945. godine, UNESCO je djelovao kao katalizator za formiranje mnogih naučnih udruženja i tijela, kao što su Program Čovjek i biosfera (MaB) i Međunarodni Hidrološki program (IHP), koji su pokrenuti u prvim decenijama rada UNESCO.
Sektor za prirodne nauke sprovodi velike međunarodne programe u slijedećim oblastima: slatkovodni svijet, marine, ekološke nauke, nauka o Zemlji i osnovne nauke. Naglasak se daje zemljama u razvoju, kao i na prirodne katastrofe i njihovu prevenciju. Programi su dizajnirani da odgovore na klimatske promjene, rodnu ravnopravnosti, održivi razvoj i iskorenjivanje siromaštva, posebno u malim ostrvskim zemljama u razvoju.
Sektor prirodnih nauka, sa osobljem od oko 200 ljudi u UNESCO-u i kancelarijama na terenu, na čelu sa pomoćnikom generalnog direktora g-đom Grethen Kalonji, sprovodi aktivnosti širom svijeta. Postoji pet regionalnih kancelarija za nauku UNESCO-a:
- Najrobi (Afrika);
- Džakarta (Azija i Pacifik);
- Venecija (Evropa i Sjeverna Amerika);
- Kairo (arapske države) i
- Montevideo (Latinska Amerika i Karibi).
Centralni značaj u aktivnostima sektora za prirodne nauke imaju Međunarodni naučni programi:
- Međunarodni hidrološki program (IHP);
- Međuvladina komisija za okeanografiju (MOK);
- Program Čovjek i biosfera (MAB);
- Međunarodni program u oblasti nauka o Zemlji (IGCP);
- Međunarodni program osnovnih nauka (IBSP).
Sektor prirodnih nauka takođe sprovodi svoje programe kroz:
- UNESCO-IHE Institut za vode, u Delftu, Holandija;
- “Abdus Salam” Međunarodni centar za teorijsku fiziku (ICTP), u Trstu, Italija;
- Zavod za statistiku UNESCO, u Montrealu, Kanada i
- mrežu povezanih centara u oblasti voda, obnovljivih izvora energije, naučne politike, biotehnologije i nauke o Zemlji.
Osnovna pitanja kojima se bavi ova oblast su pitanja društvenih promjena, multikulturalizma, urbanih problema, etike u nauci i tehnologiji, bioetike, filozofije, ljudskog genoma, te promovisanja ljudskih prava, demokratskih načela i tolerancije. UNESCO smatra da se naučni i tehnološki napredak mora postaviti u kontekstu etičke refleksije prema kulturnom, pravnom, filozofskom i religijskom naslijeđu različitih ljudskih zajednica. U oblasti bioetike UNESCO se bavi postavljanjem standarda, izradom pravnih instrumenata, savjetovanjem vlada i koordinacijom međuvladinih organizacija.
Sprovođenje aktivnosti sektora kulture u okviru konteksta UNESCO-vog strateškog planiranja kao i rukovođenje koje se zasniva na rezultatima grupisani su u dvije glavne linije akcije:
- Odgovor na ključne globalne društvene izazove,
- Bavljenje globalno najznačajnijim etičkim pitanjima.
Glavne teme koje pokriva Sektor za društvene i humanističke nauke:
- Etika u nauci i tehnologiji (etika, bioetika, nauka i tehnologija): Osnovna funkcija UNESCO-a u ovoj oblasti je kreiranje Laboratorije ideja – bavljenje gorućim etičkim izazovima stvaranjem intelektualnog foruma za multisiciplinarnu, pluralističku i multikulturalnu refleksiju po pitanju etike u nauci. Ovim pitanjem se bave i dva međunarodna odbora:
- Međunarodni bioetički odbor (IBC)
- Međuvladin bioetički odbor (IGBC)
- Ljudska prava: Rad UNESCO-a u okviru ove teme je fokusiran na podsticanje istraživanja i širenje informacija o stanju ljudskih prava, promovisanje obrazovanja o ljudskim pravima, borba protiv svih vidova diskriminacije, podsticanje saradnje između pojedinaca i stvaranje mreža, promovisanje demokratije i istraživanje novih formi nasilja. Od aktivnosti u ovoj oblasti izdvajamo posebno sledeće teme:
- borba protiv diskriminacije, posebno borba protiv diskriminacije oboljelih od HIV/AIDS i kampanje usmjerene na mlade,
- promovisanje rodne jednakosti,
- filozofija: UNESCO je od svog osnivanja blisko povezan sa filozofijom u smislu kritičkog propitivanja stvarnosti. UNESCO je i nastao u procesu promišljanja mogućnosti izgradnje trajnog mira, te u tom smislu predstavlja institucionalni odgovor na filozofska pitanja. Osnovne aktivnost u okviru ove teme se realizuju obilježavanjem Svjetskog dana filozofije, izgradnjom mreže žena filozofa, i pitanjima kao što su filozofski dijalog i predavanje filozofije.
- demokratija: UNESCO ima ključnu ulogu u promovisanju demokratskih vrijednosti i principa. Ustav UNESCO-a se poziva na demokratske ideale pravde, slobode, jednakosti i solidarnosti, i ova tri principa uzima kao osnov za proces izgradnje mira. Ostvarenje demokratskih ideala je stoga jedna od ključnih aktivnosti UNESCO-a.
- Društvene transformacije: MOST program se bavi promocijom istraživanja u oblasti društvenih nauka. Fokus ovog programa je povezivanje istraživanja sa politikama i praksom. Program promoviše izradu politika koja se bazira na dokazima, kako na nacionalnom tako i na regionalnom i međunarodnom nivou. Pored toga, u okviru ove teme UNESCO realizuje brojne aktivnosti u oblasti međunarodnih migracija, urbanog razvoja, mladih i nacionalnih istraživačkih sistema.
- Sport: Osnovne aktivnosti u oblasti sporta se odvijaju u okviru tema fizičko vaspitanje i anti-doping. Od tema izdvajamo: kvalitet fizičkog vaspitanja, tradicionalni sportovi i igre, žene u sportu, edukacija i izrada promotivnih materijala za oblast anti-dopinga, itd. Putem Fonda za eliminaciju dopinga u sportu pruža se finansijska podrška državama članicama u razvoju efikasnih anti-doping programa, u skladu sa Međunarodnom konvencijom za borbu protiv dopinga u sportu.
U okviru Sektora za društvene i humanističke nauke se vode i dvije baze podataka:
U oblasti društvenih i humanističkih nauka UNESCO dodijeljuje i brojne nagrade za različita postignuća: Aviccena nagradu za etiku u nauci, UNESCO – Bilbao nagradu za promociju ljudskih prava, UNESCO – Jose Marti nagradu, UNESCO – Simon Bolivar nagradu, UNESCO – Juan Bosch nagradu za promovisanje istraživanja u oblasti društvenih nauka u Latinskoj Americi i Karibima, UNESCO – Mandajeet Sing nagradu za promociju tolerancije i nenasilja, UNESCO nagradu za obrazovanje o miru.