Informacije i komunikacije

©iStockUNESCO-ov sektor za komunikacije i informacije – CI sektor (CI - Communication and Information Sector), koji se bavi programskim područjem komunikacija i informacija, je osnovan u sadašnjem obliku 1990. godine. Ovo programsko područje obuhvata pitanja razvoja komunikacija, podsticanja slobodnog protoka informacija pomoću riječi i slike, medijskom etikom, digitalizacijom sadržaja, usavršavanje stručnjaka za pitanja u vezi informacija i medija, sloboda medija.

Sve brži razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija (IKT) podrazumijeva dvostruku zadaću UNESCO-a na ovom području: s jedne osiguranje pristupa IKT dostignućima, a s druge razmišljanja o značaju i primjeni IKT napretka na području odgoja i obrazovanja, nauke, kulture i komunikacija.

Tri glavna strateška cilja programskog područja komunikacija i informacija su:

• Promocija slobodnog protoka ideja i univerzalni pristup informacijama;
• Promocija pluralizma i kulturne različitosti u medijima i svjetskim informacionim mrežama;
• Promocija pristupa informaciono-komunikacionim tehnologijama (IKT).

Sve veći i brži razvoj modernih IKT tehnologija, između ostalog, podrazumijeva i aktivnije prisustvo i djelovanje UNESCO-a na ovom području: kao prvo, osiguranje pristupa tehnološkim dostignućima, a drugo, primjena tehnološkog napretka na području odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture i komunikacija.

Aktivnosti Srednjoročne strategije 2008-2013 (34C/4) UNESCO na području komunikacija i informacija usmjerene su na izgradnju uključivih (inkluzivnih) društava znanja posredstvom informacija i komunikacija putem omogućavanja opšte dostupnosti informacija i znanja, kao i podsticanje pluralističkih, slobodnih i nezavisnih medija i infostruktura.

Najveći međunarodni programi u ovom segmentu UNESCO-ova djelovanja su:

• Međunarodni program za razvoj komunikacija (IPDC - the International Programme for the Development of Communication) koji vrši promociju slobode, nezavisnosti i pluralizma medija, naročito u zemljama u razvoju i onih koje se nalaze u tranziciji. Kroz razvoj medija UNESCO pomaže jačanju analitičkih i kritičkih sposobnosti ljudi i njihovog aktivnog učešća u demokratskoj vlasti.
• Program informacija za sve (IFAP - the Information for All Programme) je platforma za međunarodne diskusije na temu očuvanja informacija i univerzalnog pristupa istima, te uključivanja svih nivoa društva u globalno informacijska društvo.
• Program „Sjećanje svijeta“ (Memory of the World) koji je UNESCO pokrenuo 1995. godine s ciljem očuvanja i upoznavanja sa rijetkim i ugroženim djelima pisane kulturne baštine od univerzalnog značaja. Ovaj program se zalaže za zaštitu vrijednih knjiga i dokumenata u bibliotekama i arhivima, i te na taj način obezbjeđenja očuvanja istorijskog kulturnog nasljeđa baštine, Programom je obuhvaćeno očuvanje dokumenata na papiru, mikrofilmova, tonskih snimaka i filmova, a posebno ugroženih i jedinstvenih kulturnih zbirki.

U dodatku na svoj redovni program, CI sektor implementira različite inter-regionalne, regionalne i nacionalne projekte sa ekstra-budžetskim fondovima za CI podteme, uglavnom u Africi, arapskim državama, Aziji, Pacifiku, Latinskoj Americi i Karibima. Te sektorske podteme su:

• Pristup informacijama - UNESCO djeluje na stvaranje podsticajnog okruženja koje će doprinjeti i olakšati univerzalni pristup informacijama i znanju, uključujući i postavljanje standarda, podizanje svijesti i praćenje napretka. UNESCO također pomaže razvoju efikasnih "infostruktura", uključujući i izgradnje informacijskih standarda i alata za upravljanje, jačanje uloga biblioteka i arhiva kao ključnih aktera u izgradnji društva znanja, i podsticanje pristupa na nivou jedne zajednice.

• Izgradnja kapaciteta – UNESCO projekti fokusirani na obuku ljudi u postizanju određenih vještine i sposobnosti za kritičko opažanje, procjenu i korištenje informacija u svom profesionalnom i privatnom životu. Ovi projekti se odnose, takođe, na obuku, permanentno obrazovanje i cjeloživotno učenje stručnjaka u području medija i informacija, posebno u zemljama u razvoju.

Drugo područje djelovanje je izgradnja kapaciteta u korišćenju informacionih i komunikacionih tehnologija (IKT) za obrazovanje, posebno u pogledu poboljšanja i širenja obuke nastavnika.

• Razvoj sadržaja – nastavak UNESCO-ove podrške proizvodnje, širenja i očuvanje kulturno raznolikih sadržaja. Akcija je usmjerena na javne službe emitiranja i proizvođače IKT sadržaja u vezi proizvodnje i distribucije programa koje odražavaju lokalno mišljenje o glavnim društvenim pitanjima. Posebna se pažnja posvećuje ulozi medija u promicanju dijaloga među narodima, kulturama i civilizacijama.
• Sloboda izražavanja - promocija slobode izražavanja i slobode štampe kao osnovnih ljudskih prava i preduvjeta demokratskog upravljanja i sudjelovanja civilnog društva. U sklopu ove podteme UNESCO proslavlja Svjetski dan slobode medija, kao i nagradu Guillermo Cano za slobodu štampe, kao i putem praćenje aktivnosti na tom polju.
  
  Sloboda govora je sloboda da se govori slobodno, bez cenzure, dok se pojam „sloboda izražavanja“ koristi za označavanje ne samo slobode verbalnog govora, nego i bilo koji čin traženja, primanja i prenosa informacija ili ideja, bez obzira na medij koji se pri tome koristi.

• Razvoj medija - UNESCO pomaže zemljama članicama, posebno zemljama u razvoju, u jačanju njihove komunikacione sposobnosti, odnosno razvoju nezavisnih i pluralističkih medija i poboljšavanja pristupa medijima uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih tehnologija, posebno putem međunarodnog programa za razvoj komunikacija ( IPDC).

UNESCO podstiče razvoj nezavisnih i pluralističkih medije, posebno u područjima koji su u sukobu i post-konfliktnim područjima, kao i post-katastrofalnim situacijama, podržavajući osnivanje medija sa sadržajima koji mogu pružiti nepristrasne informacija, pružanje savjetodavnih usluga o zakonodavstvu u vezi medija, kao i pružanju pomoći u obnovi medijskih infrastruktura.

• Očuvanje dokumentacionog nasljeđa - dokumentaciono nasljeđe u bibliotekama i arhivima predstavlja glavni dio istorijskog pamćenja koje odražava raznolikost naroda, jezika i kultura. Prva i najhitnija potreba je da se osigura očuvanje, odgovarajućim sredstvima, dokumentacione baštine koja je od svjetskog značaja. Također je važno da se obezbijedi da ta baština bude dostupna što većem broju ljudi, što je više moguće, koristeći najprikladnije tehnologije, unutar i izvan zemlje u kojoj se nalazi.

• Publikacije - publikovanje informacije o aktivnostima UNESCO-a (UNESCO Information Society Division) u vezi izgradnje informacionog društva.

http://portal.unesco.org/ci/en/ev.php-URL_ID=1657&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html